O vodoopskrbi
Vodoopskrba u Karlovcu
Naše Društvo upravlja sa 682 km vodovodne mreže, koja se prostire na 300 km2 i pitkom vodom snabdijeva oko 57.000 stanovnika. Osim administrativnog područja Grada Karlovca vodoopskrbni sustav obuhvaća općinu Draganić, dio općina Netretić i Barilović te dio Grada Ozlja.
Pitka voda crpi se sa 6 aktivnih vodocrpilišta te šalje u distributivnu mrežu, odnosno vodospreme, kojih ima ukupno 12. Snabdijevanje vodom naselja na višim nadmorskim visinama obavlja se putem 16 precrpnih stanica.
Podaci o naseljima i broju stanovnika kojima se isporučuje voda
Kako brinemo o vodi i sustavu?
Očitavamo potrošnju vode
Svakog mjeseca naši djelatnici na terenu očitaju potrošnju vode sa 16 000 vodomjera
Ispitujemo kvalitetu pitke vode
Svakog dana djelatnici našeg laboratorija uzimaju uzorke pitke vode te provode analizu njene zdravstvene ispravnosti. Više o radu laboratorija i kvaliteti vode čitajte ovdje
Održavamo i nadziremo rad sustava
0-24 nadzor nad procesom distribucije pitke vode, putem jedinstvenog nadzorno-upravljačkog centra te terenskog obilaska našeg sustava i objekata . U slučaju kvarova i puknuća cjevovoda, radimo sanacije po hitnom postupku, a ako primijetite kvar u vašem susjedstvu, javite nam na besplatni telefon 0800 400 047
Modeliramo i balansiramo mrežu
Za poboljšanje rada vodoopskrbnog sustava koristimo računalni model koji sadrži sve podatke o sustavu (cjevovode, crpne stanice, vodospreme itd.).Takav model potrebno je kalibrirati, što znači da se mjerenjima protoka i tlaka na određenim mjestima u vodoopskrbnoj mreži, stvarno stanje sustava modelira i prenosi u računalni program. Korištenjem tako dobivenog modela na računalu se rade razne simulacije i testiranja te se balansiraju parametri, a sve u svrhu pronalaženja optimalnih postavki za rad sustava.
Povijest vodovoda
Do izgradnje prvog vodocrpilišta, onog na Borlinu, stanovništvo Karlovca opskrbljivalo se pitkom vodom iz bunara koji su bili na javnim površinama ili u kućnim dvorištima. Davne 1913. bilo ih je 53, no te vode nije bilo dovoljno, i kako je grad rastao i razvijao se, nametalo se pitanje izgradnje javnog vodovoda.
Karlovčani su od 1901. tražili njegovu izgradnju, a pomak se desio 1910. godine , kada je ugovoren investicijski zajam, izvršena pokusna bušenja na Borlinu kojima je utvrđena izdašnost vrela, a analize su pokazale da se radi o zdravstveno ispravnoj vodi.
Zašto je upravo izabran Borlin, zahvalu dugujemo hrvatskom paleontologu i geologu Dragutinu Gorjanoviću Krambergeru čija su istraživanja prethodila pokusnim bušenjima. On je 1907. naveo tri mogućnosti: dobavu gorske vode, uporabu vode iz Korane i bušenje dubokih zdenaca, ali je prednost dao upravo vrelu na Borlinu i nije pogriješio: voda iz tog izvora uzeta je s dubine od 6 do 24 metra te je poslana na analizu u Zemaljski bakteriološki i hygienski zavod u Zagrebu te je nalazom utvrđeno da borlinskoj „vodi sa zdravstvenoga stava prigovora nema, pa se može u svakom pogledu preporučiti kao zdrava pitka voda“.
Pokusna bušenja kod Borlina vodio je gradski „inžinir“ Valerijan Rieszner- šef gradskog građevinskog ureda. Grad je 1913. otkupio privatno zemljište s vrelima i susjednu kuriju Sladović te na „javnu jeftimbu“, odnosno javni natječaj, za gradnju vodovoda pozvao tvrtke iz Beča, Praga i Budimpešte. Od pet pristiglih ponuda odabran je zajednički projekt karlovačke tvrtke A. Peyer i drug i bečke tvrtke Flegel, Karl i Stark.
Radovi su započeli u rujnu 1913. godine, a 10.11.1914. godine sačinjen je zapisnik o pohvalbi- u današnjem smislu, bio je to pozitivan tehnički pregled, a gradsko je zastupstvo taj zapisnik prihvatilo na sjednici 21.11.1914., čime je stavljena točka na „i“ uvođenja javnog vodovoda u Karlovcu.
Izgradnja gradskog vodovoda iznosila je 406 405 kruna., a naplata korištenja vode iz javnog vodovoda započela je 1.1.1915., sukladno Naredbeniku i cjeniku za uporabu vode iz vodovoda slobodnog i kraljevskog grada Karlovca.
