Sustavna obnova vodovodne mreže - učinkovitiji model sanacije i dugoročno smanjenje gubitaka

Međutim, vrlo brzo dolazi do novog puknuća – svega nekoliko centimetara dalje. Slijedi isti scenarij: ponovni dolazak majstora, nove razbijene pločice i novi troškovi, uključujući svaki izlazak na teren. Cijevi se i dalje ne zamjenjuju, već se samo privremeno „krpaju“. Puknuća postaju sve učestaliji, a osjećaj nesigurnosti sve je izraženiji. Svaka šum iz kupaone prati strah hoće li doći do novog kvara. Novac se kontinuirano troši, dok cijevi ostaju stare, krhke iu lošem stanju. Majstor gotovo da još nije stigao do lifta, a vlasnik stana već ga ponovno zove zbog novog problema. S vremenom majstor postaje gotovo stalni inventar stana, dok vlasniku ostaju svi veći troškovi, nova puknuća, i iste, stare cijevi koje još nisu zamijenjene.

Na kraju se dogodi najgori mogući scenarij. Cijev pukne sa znatnim oštećenjem u trenutku kada nitko nema u stanju. Voda satima curi, poplavljuje stan, prodire u stan ispod i uzrokuje veliku štetu na zidovima, parketu i namještaju. Stan ostaje bez vode, susjedi bez mira, nastaju sukobi, stres i značajna materijalna šteta. Trošak sanacije sada je višestruko veći nego što bi bio pravovremenom zamjenom cijevi. Potrebno je hitno pronaći majstore, no voda i odvodnja se ne mogu koristiti, a svi su izvođači već zauzeti. Problemi se gomilaju.

Ovu situaciju možemo primijeniti na gradsku vodovodnu mrežu.  

Ako stare cijevi krpamo reparaturnim spojnicama, kvarovi se ponavljaju, voda se gubi, a građani trpe prekide opskrbe. Pravovremena zamjena cijelih dotrajalih dionica znači manje kvarova, sigurniju opskrbu vodom i dugoročno manji trošak, baš kao iu vlastitom stanju. S takvim načinom odnosno principom rada krenuli smo prošle godine.  Zamjena vodovodne infrastrukture provodila se na planiranim lokacijama u 2025. i provodit će se u 2026. godini kombiniranim modelom: vlastitim kapacitetima VIK-a i angažmanom vanjskih izvođača kroz sanacije i projekte.

Model financiranja i izvođenja (VIK + vanjski izvođači + projekti) planira se nastaviti iu narednim godinama. 

U svim većim vodovodnim sustavima, kombinacija vlastitih kapaciteta i vanjskih izvođača nije iznimka nego standard. Vanjski izvođači koriste se za veće dionice, složenije zahvate, radove koji bi vlastite ekipe blokirali mjesecima. Unutarnji kapaciteti stoga ostaju fokusirani na hitne intervencije, nadzor te manje, ali češće zahvate.  Povećanje broja vlastitih timova zahtijeva i dodatno jačanje operativnih kapaciteta, povećana ulaganja te njihovo kontinuirano održavanje. Navedeno znači povećani trošak.

Tijekom 2025. godine ukupno je zamijenjeno oko 12,5 km vodovodne mreže, dijelom vlastitim snagama, a dijelom putem vanjskih izvođača odnosno putem projekata. Kredit je bio raspoloživ za korištenje tek nakon srpnja 2025. godine, kada smo mogli krenuti sa zamjenama odnosno sanacijama većih dionica cjevovoda. Kroz sanacije sada prvenstveno rješavamo kritičnu puknuću koja nam nerazmjerno troše resurse zbog čestih ponavljanja kvarova na istim, kratkim dionicama sustava (primjer Stative).

U prijašnjim godinama, prije 2025. godine, višekratni popravci na istoj, kraćoj dionici nizom reparaturnih spojnica trošili su nam ljudstvo, mehanizaciju i materijal, a nisu donijeli trajno rješenje i pomlađivanje mreže, već starenje mreže.  Takav se pristup dugoročno pokazuje skupljim od ciljane zamjene većih dužina problematičnih dionica. Stoga smo početkom 2025. godine promijenili dotadašnji način rješavanja puknuća koji se primjenjivao. Novi pristup temelji se na planskoj i ciljanoj zamjeni kritičnih dionica, čime se smanjuje broj ponavljajućih intervencija, povećava pouzdanost sustava i dugoročno optimiziraju troškovi.  Od srpnja 2025. godine značajno je smanjen broj kvarova koji su na čekanju za popravak.

U razdoblju prije srpnja 2025. godine bilo je i do 90 aktivnih kvarova na čekanju za popravak iako je tada i vanjski izvođač zajedno s djelatnicima VIK-a sanirao puknuća, a po ugovoru sklopljenom početkom prosinca 2024. godine. Od sredine 2025. godine puknuća odnosno točke kvarova rješavamo samostalno.  

Boljom organizacijom rada i drugačijim pristupom, broj kvarova je u siječnju 2026. smanjen na svega tri kvara na čekanju. Primjer Stativa pokazao je da je ciljana zamjena dužih dionica (30-ak metara) učinkovita od ponavljanih točkastih popravaka (reparaturnim obujmicama) jer na toj lokaciji od srpnja 2025. godine do danas više nema puknuća.

Do sada smo sanirali dionice na širem području Grada, da bi barem malo oslobodili resurse od stalnih izlaza i popravaka na istim lokacijama – jer je tamo takav linijski sustav za razliku od Grada gdje je cirkularni. Linijski sustav je kao jedina cesta do kuće – ako se zatvori, nema prolaza - nema vode. Cirkularni sustav je kao kružni tok – ako se jedan izlaz zatvori, postoji drugi put - ima vode.

Od veljače 2026. godine krećemo sa sanacijama u Gradu i to vlastitim snagama jer smo promjenom načina rada djelomično oslobodili resurse.

Što se tiče troškova, kalkulirana cijena od 200–250 €/m (zelena površina / asfalt) odnosi se na PEHD cjevovode, pri čemu zamjena 2 % mreže godišnje (cca. 15 km) iznosi približno 3,75 milijuna eura. Međutim, radi osiguranja kvalitetnijeg i dugoročnijeg rješenja, kod projektiranja, rekonstrukcije i nove izgradnje započeli smo s ugradnjom cjevovoda od nodularnog lijevog („duktil“- od DN100 na više). Riječ je o skupljem, ali znatno dugotrajnijem i pouzdanijem materijalu. Navedeni zahvati predstavljaju redovno pomlađivanje mreže, no financije su također potrebne i za saniranje novih puknuća kao i za širenje mreže kroz projekte koje smo planirali u Poslovnom planu.

Poslovni plan se donosi za razdoblje od 4 godine, objavljen je na mrežnim stranicama Vik-a te će se revidirati jednom godišnje, sukladno prioritetima i mogućnostima financiranja. Naime, vodoopskrbni sustav je poput živog organizma, zahtijeva stalno praćenje, prilagodbu i plansko održavanje. 

Što se tiče potpune i trenutne zamjene cijele mreže u Gradu, takav zahvat uzrokovao bi problem kao prometnu paralizu grada, značajno opterećenje sustava i korisnika, kao i složenost zbog postojanja ostale infrastrukture (plin, električna energija, DTK mreža, sanitarna i oborinska odvodnja), itd. Dodatno, potrebno je uzeti u obzir zahtjevne postupke projektiranja i ishođenja građevinskih dozvola. Za razliku od grijanja, voda nema sezonu mirovanja – koristi se svaki dan. U praksi se nigdje ne mijenja čitava mreža odjednom, već se obnavlja postupno i planski, zamjenom najkritičnijih dionica, uz najmanje moguće smetnje za građane.

Što se tiče financiranja, Ministarstvo i Hrvatske vode planiraju osigurati sredstva za provedbu sanacije gubitaka sukladno Nacionalnom akcijskom planu smanjenja gubitaka (NAPSG) Ministarstvo i Hrvatske vode financirat će projekte koji su izravno usmjereni na smanjenje gubitaka u sustavu, uključujući zamjenu cjevovoda.

 NAPSG navodi „…da se bez podataka, zoniranja, upravljanja tlakom, aktivne kontrole curenja ne može doći do 'jeftinog' smanjenja, a tek onda dolazi najskuplji dio, zamjena mreže, koja se i dalje u praksi odvija presporo.“ Naravno, jedan od osnovnih razloga sporosti zamjene cijevi u svim vodovodima je financiranje tih zamjena.

Plan sanacije gubitaka po NAPSG-u traje 10-tak godina.

Uz pomoć kredita saniramo te izrazito kritične dionice sa učestalim puknućima. Naš plan je iskoristiti i mogućnosti financiranja iz NAPSG-a. Štoviše, već smo sredinom 2025. godine započeli sa zoniranjem, projektiranjem mjerno regulacijskih komora, ugradnjom logera, praćenjem, saniranjem puknuća, zamjenom većih dionica cijevi, mjerenjima itd., kako bismo radili na smanjenju gubitaka, a time i rješavanju problema zamućenja vode. 

Također, i sami aktivno sudjelujemo u NAPSG-u. 

Što se tiče lijevanog željeza - u sustavu se nalazi približno 42 km vodovodnih cijevi od lijevanog željeza starijeg od 50 godina. Zamjena navedene duljine u jednom zahvatu predstavljala bi značajan financijski trošak te bi zahtijevala dulje vremensko razdoblje, uključujući faze projektiranja, pripreme i izvođenja radova. 

Stoga se planira revitalizacija cjevovoda od lijevanog željeza primjenom posebne tehnologije, gdje ćemo u desetak dana revitalizirati dvadesetak kilometara najkritičnijih dionica. Napominjemo da su u našoj vodovodnoj mreži zastupljene cijevi izrađene i od drugih materijala i različite starosti. Primjer je Domobranska ulica gdje mijenjamo mrežu. Vodovodne cijevi su iz 1915. godine, a kanalizacijske iz 1919. godine.

Uz zamjenu dionica vodovodne mreže i aktivan rad na smanjenu gubitaka, cilj nam je što je prije započet sa izgradnjom vodocrpilišta Mostanje.

Iz navedenog je vidljivo da su ulaganja u sustav vodoopskrbe i odvodnje, kako u održavanje tako iu razvoj mreže, nužna, ali i financijski vrlo zahtjevna, budući da su troškovi osiguranja kvalitetne usluge visoki.